prethodni članak; O bojama >>>

TOPLINSKA IZOLACIJA.

Stanovanje je jedna od osnovnih potreba ljudi. Čovjek je kroz povijest gradio stambene objekte od različitih materijala, kako bi se prvenstveno zaštitio od prirodnih nepogoda.Na višem stupnju razvoja je objekte prilagođavao posebnim zahtjevima, koji su imali za rezultat ugodno stanovanje. Tek u novije vrijeme je više polagao računa na smanjenje troškova grijanja i aktivniji odnos prema prirodi. Prednosti za društvo i okolinu postale su prepoznatljive, te su u mnogim zemljama donešeni propisi o toplinskoj izolaciji stambenih objekata.

 Toplinski gubici:

Prednosti toplinske izolacije građevina

• Uštede pri gradnji.
• Gradnja jakih nosivih zidova je skupa. Pravo rješenje je odgovarajuća kombinacija debljine nosivih zidova i toplinske izolacije. Moramo biti svjesni činjenice, da tanji nosivi zidovi zadovoljavaju sve statičke zahtjeve gradnje, a sa odgovarajućom toplinskom izolacijom pridonosimo financijskim uštedama.

• Uštede u troškovima grijanja.
• Ugradnja toplinske izolacije omogočava do 80% ušteda u troškovima grijanja.

KOMPONENTE TOPLINSKIH SUSTAVA.

Toplinski sustavi Family nude :

•optimalnu toplinsku izolaciju,
•kvalitetne sastavne dijelove,
•pouzdanost kvalitetne marke,
•garanciju za sustav,
•raznovrsnost kombinacija.

1. Toplinske ploče

2. Ljepila/mase za izravnavanje

Sva ljepila iz programa Bekament su istovremeno i mase za armiranje mrežice. Razlike između proizvoda su u čvrstoći pri savijanju (elastičnosti) i granulaciji, pa su namjenski prilagođene za određeni tip toplinskih ploča. Neobično je važno odabrati ljepilo koje najbolje odgovara zahtjevima toplinskih ploča, kako po pitanju ljepljenja, tako po pitanju utiskivanja mrežice i izravnavanja. Svako od naših ljepila je atestirano za pojedine tipove toplinskih ploča, te predstavlja garanciju za dugi životni vijek kompletnog toplinskog sustava.

3. Podloge

Primjena odgovarajuće podloge u toplinskim sustavima je važna iz više razloga:

• primjenom impregnacije smanjuje se i ujednačava upojnost podloge, te tako sprečava naglo prosušivanje završnog sloja. Nanošenje završne žbuke na izrazito upojnu podlogu ili podlogu neujednačene upojnosti dobivamo neujednačenu flekavu završnu žbuku.
• Podloga, koja prodire duboko u ljepilo, mehanički učvrščuje, te povezuje labave površinske čestice u podlozi.
• Podloga sa granulacijom popunjava sitne pore u ljepilu, te tako štedi na potrošnji skuplje završne žbuke.
• Podloga sprečava negativan utjecaj alkalija iz podloge na završni sloj sa jedne strane, te štiti sistem od vlage i oborina svojom vodoodbojnošću.
• Na kraju , svaki završni dekorativni sloj je toliko dobar koliko je dobra njegova podloga, odnosno priprema . Stoga je vrlo važno odabrati podlogu koja najbolje odgovara zahtjevima podloge i završne žbuke.

4. Završne žbuke – Svojstva.

Legenda: - slaba ; + zadovoljavajuća ; ++ odlična.

Kratke upute za pravilnu Bekatherm izvedbu

1. Predradnje.

• unutrašnji radovi moraju biti završeni  (estrisi, unutrašnje žbukanje,..)
• vanjski radovi moraju biti završeni (krovopokrivački, limarski, balkonski…)
• priprema nosača rasvjete, ograde,…Nema naknadnog bušenja!!!
• pregled dilatacija u građevinskoj konstrukciji,
• detaljan pregled podloge I po potrebi njena obrada,
• sanacija vlage i isoljavanja kod starih objekata.

2. Priprema podloge.

• podloga mora biti nosiva i primjerena za ljepljenje i pričvrščivanje izolacijskih ploća.
• podloga mora biti suha, čista, bez ostataka vidljivih masnoća i odvojivih slojeva.
• neravnu podlogu treba  prethodno izravnati, okomito i vodoravno.
• uklanjanje algi i plijesni.
• fuge moraju biti čiste, a po potrebi ih dodatno zapuniti produžnim mortom.

3. Priprema za ugradnju toplinskog sustava.

• postavljanje građevinske skele i zaštitne mreže skladu sa normativima, sidrenje / pričvrščivanje skele.
• uskladištenje materijala na gradilištu. Prikladno uskladištenje pretpostavlja suhi prostor, koji štiti od vlage, smrzavanja i ultravioletnog sunčevog zračenja. Temperatura uskladištenja (tla, materijala i zraka) mora biti iznad +5oC.
• priprema sustavnog pribora;
• prilagođavanje sustavnog pribora debljini izolacijskih ploča (osnovni profil za podnožja,..), čisti i ravni završni profili omogučavaju bržu i kvalitetniju izvedbu.

4. Ljepljenje/pričvrščivanje

Nanošenje ljepila / ljepljenje :

• ručno  ili  strojno nanošenje ljepila na poleđinu izolacijske ploče.
• ljepljenje po rubovima i točkasto po površini 40% ( sistem rubno-točkasto).Naokolo uz rub ploče nanosi se pruga široka oko 5 cm, a u sredini ploče tri točke. Slično kod ploča od kamene vune ili pluta..
• ljepljenje po cijeloj površini samo kod ravnih podloga pomoću nazubljene zidarske žlice. Kod neobloženih ili obostrano obloženih lamela od kamene vune također po cijeloj površini.
• Dodirna područja moraju biti čista !
• nastale fuge treba zapuniti samo sa izolacijskim materijalima.
• fuge između stiropornih ploča, manje od 2 mm, treba zapuniti sa pur-pjenom, a preko 2 mm sa izrezanim umetcima od stiropora. Ljepilo ne smije doći u fuge toplinskih ploča.
• za područja kod otvora upotrebljavamo cijele ploče.
• ploče sastavljamo „ tračno“ tj. uzdužnim vezom.
• na rubovima se pridržavamo pravila ciglastog veza.
• na ostalim površinama možemo upotrebiti i polovične, ali neoštečene  ploče.
• ploče polažemo čvrsto i pazimo na čiste dodirne spojeve.

Nepravilno:

• izrada križnih fuga.
• izrada širokih fuga.
• zatvaranje fuga sa ljepilom.

Ugradnja pribora:

• osnova za kvalitetnu izvedbu je pravilno pričvrščen i poravnat osnovni cokl profil.
• izolacijske ploče treba poravnati po horizontalnoj i vertikalnoj liniji
• ugradnja završnih profila.

Ugradnja pričvrsnica / sidrenje:

• Treba poštivati upute proizvođača pričvrsnica, odnosno fasadnih sustava.
• Sidrenje vršimo kod postojanih  podloga sa žbukom, betonskih podloga i ako težina sustava po m2 premašuje 30 kg.
• Za ploče od kamene vune: 8 sidra / m2

Potreban broj pričvrsnica kod toplinskih sustav Family Standard (EPS-F ploče-stiropor) i Family Prestige ( DK-F ploče – pluto).

Potreban broj pričvrsnica kod toplinskih sustav Family Prestige ( MW-PT ploče – kamena vuna).

* Granica nebodera razlikuje se u pojedinim lokalnim propisima, no iznosi najmanje 20 m, a maksimalno 26 m.
** Najmanji broj.
*** Pričvrščenje u betonu sa spiralnom armaturom.

Shematski prikaz postavljanja pričvrsnica

Kod EPS-F polistirena	Kod MW-PT kamene vune

5. Pojedinosti/detalji

• Završni spojevi trebaju biti izvedeni u skladu sa normama.
• dilatacije trebaju biti izvedene na postojećim diletacijama u građevinskoj konstrukciji.
• upotreba odgovarajućeg dopunskog pribora (profili, fugirne trake,…)

6. Izjednačavanje neravnina postavljenih toplinskih ploča.

• EPS-F ploće od ekspandiranog polistirena – brušenje ploča pomoću brusnog gletera.
• MW-PT ploče na bazi kamene vune – izravnavanje dodatnim slojem ljepila BK-StirolFix ETICS
• DK-F ploče na bazi pluta – izravnavanje dodatnim slojem ljepila BK-StirolFix Specijal.
• XPS ploće od ekstrudiranog  polistirena – izravnavanje dodatnim slojem ljepila BK-StirolFix Specijal.

7. Armiranje

• Pravilna priprema ljepila/mase za izravnavanje u skladu sa normativima pojedinačnog sustava toplinske izolacije.
• Dijagonalno armiranje.

Ugradnja dodatnih traka armirajuće mrežice dimenzija 40 x 20 cm na uglovima fasadnih otvora (okna, vrata,..).Vanjski rub mrežice treba prekriti uglove otvora. Dijagonalno armiranje izvodimo prije izravnavanja sa masom za izravnavanje (tj. ljepilom).

• ugradnja kutnih profila na uglove.

Kutni profil ugrađujemo prije izravnavanja (tj. prekrivanja) mrežice. Treba poštivati upute proizvođača.

• dodatno armiranje.

Ispod standardnog armiranja na mjestima povećanog rizika za pojavu pukotina, kao što su spojevi različitih materijala u podlozi - po potrebi. Kao dodatna zaštita (ojačana mrežica  6x6 mm) polaže se na dodirne spojeve i ne preklapa se.

• ugradnja armirajuće mrežice.

Ugradnja armirajuće mrežice mokro na mokro“.  Mrežicu ulažemo u sloj ljepila i potom je poravnamo sa istim ljepilom (min. 1 mm).  Preklapanje dvije susjedne mrežice od min. 10 cm ! Armirajuća mrežica ne smije ležati direktno na izolacijskim pločama (ne smije ju se zakucavati čavličima). Armirajuća mrežica ne smije biti vidljiva (tj. da ima pretanak sloj mase za izravnavanje). Najbolje je da mrežica leži u vanjskoj trećini mase za izravnavanje (ljepila).

Primjena Beka-Kleber ljepila:

Legenda: - slaba ; + zadovoljavajuća ; ++ odlična.

8. Završni sloj

Obavezno impregniranje sa odgovarajućim premazom, koji je usklađen sa sustavom.

Sušenje :

• Treba obratiti pažnju na  temperaturu zraka, podloge i materijala za vrijeme  ugradnje,  sušenja i stvrdnjavanja žbuke. Temperatura mora iznositi najmanje +5C (kod silikatnih žbuka najmanje + 7 C).
• visoka relativna vlaga i niske temperature produžuju vrijeme sušenja (kod mineralnih žbuka dolazi do pojave iscvjetavanja vapna).
• mineralna osnovna žbuka jednakomjerno prosušuje, a disperzijske stvrdnjavaju.

Važno kod obrade završne žbuke:

• jednakomjerno, istosmjerno strukturiranje (utrljavanje)
• Upotrebljavati za to primjeren i čist alat.
• dovoljan broj izvođača na skeli kako bi se izbjegli vidljivi prijelazi.
• Ako se temeljito stavlja vlažan sloj na vlažnu podlogu, smanjiti će se mogući riziko da površina bude neravnomjerna po boji i strukturi.
• Treba izbjegavati prekide, jer se stvaraju zatvorene površine.
• Između pojedinih skela slojeve treba nanositi uzubljeno da bi se izbjegli vidljivi prijelazi.

Moramo poštivati slijedeća pravila:

• Izbjegavati direktno izlaganje suncu i vjetru (koristiti zaštitne mreže!)
• Izbjegavati rad pri temperaturi ispod +5oC
• Upotrebljavati materijal iz jedne šarže.
• Na vrijeme pripremiti dovoljnu  količinu materijala.

Odabir nijanse boje završnog sloja.
Kod odabira nijanse ni u kojem slučaju se ne smiju odabrati pretamne boje, jer bi se zbog jakog izolacijskog djelovanja sustava pokrivni sloj prejako zagrijavao, što može dovesti do termičkih naprezanja i pukotina kao posljedice toga. Iz toga razloga se ne smiju prekoračiti vrijednosti za svjetlinu boja (HBW), koje preporučuje Bekament.

FASADA NIJE ZAVRŠENA KADA JE UGRAĐENA ZAVRŠNA DEKORATIVNA ŽBUKA!!!

Završna dekorativna žbuka treba određeni period sušenja, koji se odvija uz isparavanje vode i kemijski proces.
Koliko to traje, nemoguće je izmjeriti, jer na prosušivanje utječu mnogi faktori:   temperatura, relativna vlažnost zraka , oborine, vjetar, sunce.
No, zasigurno treba računati najmanje 7 dana stabilnih vremenskih prilika u kojima temperatura neće padati ispod granične zadane vrijednosti (+8 C za silikate, +5 C za ostale žbuke), a isto tako neće biti zabilježena pojava oborina, niti visoka vlaga.
Promjene li se uvjeti reakcije za vrijeme nanošenja žbuke i faze stvrdnjavanja, može doći do nejednakosti u boji. Visoka vlaga i niske temperature mogu znatno produžiti vrijeme vezivanja.

ZAVRŠNI DEKORATIVNI SLOJEVI NA FASADI.

ZAVRŠNA DEKORATIVNA ŽBUKA I BOJA IMAJU  PRIJE SVEGA ZAŠTITNU FUNKCIJU; A NE SAMO DEKORATIVNU!

Opće je poznato da ugradnjom toplinskih izolacijskih ploča (uglavnom stiropor-ploča), smanjujemo troškove grijanja, te smanjujemo prekomjerno razbacivanje toplinske energije kroz zidove u okolinu. No, investitori su manje upućeni u značenje završnog sloja u čitavom toplinskom fasadnom sustavu. Naime, u posljednje vrijeme viđamo po Osijeku, fasade živih boja, koje značajno uljepšavaju naš grad, no treba znati, da završna dekorativna žbuka ima primarno zaštitne funkcije, od samog estetskog izgleda. Ona mora sadržavati  slijedeća svojstva:

• dobru prionjivost na podlogu ( većinom sloj žbuke za izravnavanje),
• čvrstoću i otpornost na udarce,
• paropropusnost (sigurnu i brzu difuziju pare iz kuće u atmosferu),
• vodoodbojnost (kiša, snijeg,…),
• otpornost na utjecaj atmosferilija i prirodan toplinski rad pri promjeni temperature, bez pojave pukotina,
• sposobnost apsorpcije i brzog otpuštanja vlage (kod močenja pri jakom vjetru),
• neškodljivost po zdravlje i okolinu.

U današnje vrijeme, investitoru stoje na raspolaganju različite vrsta završnih fasadnih žbuka raznih proizvođača , no nisu sve preporučljive u toplinskim sustavima. Nekada, sredinom 70-tih su bile popularne žbuke, koje su se nanosile prskanjem  sa špricanom strukturom («hirofa»), nakon toga 80-tih  dvokomponentne praškaste žbuke na bazi polimera tipa «bavalita», no i jedne i druge  su zbog pomanjkanja gore navedenih svojstava, gotovo nestale sa tržišta. Potom , sredinom 90-tih dolazi period mineralnih praškastih materijala na anorganskoj osnovi tipa EdelPutz-a, koje sadrže cement i /ili vapneni hidrat , kao osnovno vezivo. Takve žbuke su i danas popularne zbog relativno niže cijene i ljepše strukture, od prethodnih. No, osnovna slabost tih žbuka je veliki riziko od iscvjetavanja vapna u uvjetima visoke relativne vlažnosti zraka, te neujednačenih temperatura, potrebnih za prosušivanje žbuke. Kao rezultat toga je produženi proces vezivanja (sušenja), pa kiša, koja padne na takvu svježu žbuku može izazvati neujednačenost nijansi (i pojavu fleka), posebno kod žbuka u boji ili čak raspadanje ili ljuštenje žbuke. Da bi se postigla ponovno ravnomjerna, jednobojna površina, mnogi proizvođači preporučuju još jedan tzv. izjednačavajući premaz u vidu dodatne boje. Posebno rizične su gotove praškaste žbuke u boji, koje nakon kratkog perioda izgube uslijed vremenskih prilika svoju prvobitnu nijansu, te ju je potrebno prebojavati u relativno kratkom periodu. Kao rješenje se javlja naknadno prebojavanje kvalitetnijim fasadnim bojama na bazi akrilata ili silikata. Sredinom 90-tih na tržištu Hrvatske se pojavljuju prvi pastozni materijali na bazi veziva organskog podrijetla. Prve su se pojavile akrilne žbuke (akrilna smola kao vezivo), potom silikatne žbuke ( na bazi kalijevog vodenog stakla), te silikonske žbuke (na bazi silikonske smole). U novije vrijeme se pojavljuje i silikatno-silikonska žbuka , tzv. Si& Si, koja je cjenovno niža od silikonske, a po kvaliteti bolja od silikatne. Prednost ugradnje svih navedenih pastoznih materijala, u odnosu na praškaste mineralne plemenite žbuke su mnogostruke:

• veća elastičnost,
• veća vodootpornost uz istovremenu dobru difuziju vodene pare,
• veća otpornost na mehaničke utjecaje (udarce,pritiske,…),
• veća postojanost i otpornost na ultraljubičaste zrake, fasade ne izbljeđuju, te zadržavaju duže (po nekoliko desetaka godina) svjež izgled i prvobitnu nijansu.
• Veća otpornost na utjecaj kiselina ( u agresivnoj gradskoj sredini sa visokom koncentracijom SO2, zagađenom atmosferom i kiselim kišama),
• Bolje reguliraju toplinu, jer reflektiraju (odbijaju) svjetlost i toplinske zrake, te štite od pretjeranog zagrijavanja,
• Mogučnost pranja, bez opasnosti od oštečenja,
• Sprečavaju stvaranje gljivica, bakterija i pljesni na fasadi ( preporučljive za alergičare.)
• izbor boja je veći nego kod organskih žbuka, te su dozvoljeni i tamniji tonovi (posebno kod akrilnih žbuka,…)

 U slučaju ugradnje pastoznih materijala na toplinske sustave sa izolacijskim pločama, dokazano je da su ti materijali dugoročno jeftiniji, jer se već nakon 2-ge godine isplate ulaganja. Dodatna prednost tih žbuka je veći izbor oblikovanja površinskih struktura, pa tako imamo granulacije: 1,5; 2,0 ; 3,0 mm, te:

• žbuke zrnaste strukture,
• žljebaste strukture,
• žbuke za modeliranje (pomoću različitih alata, valjka, ličilačke lopatice, spužve, četke,…).

 Također, postoje premazi-boje na anorganskoj i organskoj osnovi. Fasadne boje se preporučuju samo kod osvježavanja starog ugrađenog toplinskog sustava, ali ne i kao završni sloj novog.  U slučaju renoviranja, bilo da se radi o žbuci ili boji, organski premazi su ponovno u prednosti na anorganske (mineralne žbuke i boje).U  pravilu dovoljno je očistiti stari stari premaz i dva puta ga premazati novim . Mineralne premaze teže je očistiti , a vrlo često prilikom toga mogu promjeniti strukturu, što iziskuje povećani trud i troškove.

Na kvalitetu ugrađenog završnog sloja dakako utječe više činioca:

• ugradnja kvalitetne međužbuke (armirajućeg sloja) / kod nas je uobičajeno da se to radi ljepilom za stiropor, koje često puta nije i masa za izravnavanje, te je ponekad bolje ugraditi skuplji armirajući sloj, jer je tada i riziko manji, a često puta i cijena po m2 niža.
• obavezno grundiranje, koje se mora prilagoditi dekorativnoj žbuci i podlozi,
• ograničavanje tonova boje. Ovisno o vezivu nije moguće postići željene nijanse zbog ograničenja  HBW (referentnih vrijednosti svjetlosti). HBW kod akrilnih žbuka i boja ne smije biti manji od 25 %, kod silikatnih i silikonskih- 30 %, a kod praškastih plemenitih žbuka – 50 %.
• Ograničavanje debljine sloja završne žbuke, koji ne snije biti manji od 1,5 mm, ni veći od 3,0 mm
• Utjecaji vremena (niske, visoke temperature, vlažnost zraka, kiše,sunce, propuh,vjetar).
• Vrijeme stvrdnjavanja i sušenja.

Tehnologija iz dana u dan napreduje, te je moguće očekivati nove vrste žbuka . Trenutno se na sveučilištu u Šangaju razvija pigment za fasadnu boju sa termokromnim vrijednostima. Ovisno o temperaturi  kuća bi mjenjala boje od plavkaste ljeti  do crvene zimi. Boja će omogučiti 4 st. C višu temperaturu zimi, te 8 st. C nižu ljeti. Na taj način bi se primjenom željenih boja znatno utjecalo i na štednju energije. No, dok to dođe u naše krajeve trebamo se zadovoljiti sadašnjim novitetima, ali ostati u tijeku sa tehnološkim razvojem na području fasadnih premaza. Tvrtka Bekament d.o.o., iz Osijeka, kao dio proizvođačko-prodajnog koncerna «Bekament» odnedavno nudi široku i kvalitetnu paletu završnih žbuka i boja na tržištu Hrvatske. U suradnji sa švicarskim institutom ELOTEX, koji prati najmodernije tehnologije, te kontrolom kvalitete, naši proizvodi zadovoljavaju i najviše kriterije. Pridržavajući se smjernica  za ugradnju i obradu završnih žbuka, koje je donijela SMGV (Schweizerischer Maler- und Gipsunternhemer- Verband), Švicarska udruga soboslikarskih i fasaderskih poduzeća, a koje primjenjuje i naša tvrtka, naše jamstvo na ugrađene proizvode će biti opravdano zadovoljstvom svih naših korisnika: investitora, izvođača, projektanata, trgovaca.

Na kraju možemo reći da izbor završnog sloja , najviše ovisi  o financijskim mogućnostima investitora, no uz sadašnje povoljnije kredite, i najoptimalniji odnos kvalitete i cijene, svatko od nas treba izabrati za svoju kuću najbolje dugoročno rješenje.

Napisao: Kadović Stjepan,dipl.oec.

prethodni članak; O bojama >>>